Admin

Starica je 27 godina svake večeri ostavljala otvorenu kapiju — nakon njene smrti komšija je pronašao pismo u kojem je pisalo koga je čekala… Punih dvadeset sedam godina, svake večeri prije nego što bi zaključala ulazna vrata svoje male kuće, sedamdesetosmogodišnja Zlata izlazila bi u dvorište, prilazila staroj željeznoj kapiji i ostavljala je širom otvorenu. … Read more

Kada je stari Ibrahim osjetio da mu se život približava kraju, pozvao je svog jedinog sina Harisa i zamolio ga da sjedne pored kreveta. Ibrahim nikada nije bio imućan čovjek. Imao je malu kuću podno planine, nekoliko dunuma loše zemlje, staru štalu i pet koza od kojih je živio posljednjih godina. Ipak, ljudi su znali … Read more

U selu podno planine svi su znali starog čobana Hamdiju i njegovu bijelu ovcu koju je zvao Ruža. Bila je neobična samo po jednoj stvari — Hamdija je tvrdio da je nikada neće prodati, bez obzira koliko mu neko ponudio. Tokom godina prodao je desetine ovaca, janjadi, čak i dio zemlje kada mu je zatrebao … Read more

Kada je stari Salih umro, iza sebe nije ostavio mnogo novca, ali je ostavio skoro dvanaest hektara zemlje koju je obrađivao više od četrdeset godina. Njegova tri sina, Kemal, Nermin i najmlađi Adnan, sastala su se mjesec dana poslije sahrane da podijele imanje. Kemal je odmah tražio ravnu njivu uz cestu, govoreći da ju je … Read more

Godinama je sedamdesetosmogodišnji Alija svako jutro izlazio iza svoje stare kuće kod Travnika, uzimao malu lopatu i odlazio do osušenog oraha na kraju imanja. Kopao bi pažljivo, nikad dugo, najviše pola sata, pa zemlju opet poravnao i vratio se kući. Seljani su ga zbog toga zadirkivali. Jedni su govorili da traži zakopano zlato, drugi da … Read more

Punih sedam godina, svakog jutra tačno prije izlaska sunca, sedamdesetčetverogodišnja Zlata uzimala je staklenu bocu, punila je svježim mlijekom i polako hodala prema napuštenoj kući na kraju sela. Kuća je pripadala porodici koja se odselila još prije rata, krov joj je na jednom mjestu propao, prozori su bili razbijeni, a dvorište zaraslo toliko da se … Read more

Trideset godina je Jusuf Hadžić svakog proljeća prvi izlazio na njivu starog Vjekoslava Petrovića, a posljednji je napuštao pred zimu. Orao je, sijao kukuruz i pšenicu, čistio korov, popravljao ogradu, skupljao sijeno i pazio da zemlja nikada ne ostane zapuštena. Za sve te godine nije dobio ni marku. Ljudi iz sela kod Doboja zbog toga … Read more

Kada je Amina imala dvanaest godina, život njene porodice stao je u jedan bolnički hodnik u Sarajevu. Dijagnoza je stigla brzo, a liječenje je trebalo početi još brže. Njena majka Sabina nije imala vremena da tuguje, pita zašto baš njima ili pravi plan. Prodala je zlatni lančić koji je dobila od svoje majke, stari automobil … Read more

Svake zime, dok bi njegovo troje djece spavalo, pedesetšestogodišnji Hamid bi u maloj kuhinji kraj Zenice upalio slabu lampu, stavio njihove cipele na sto i počeo raditi posao za koji djeca nikada nisu znala. Ako bi se đon odvojio, lijepio bi ga starim postolarskim ljepilom. Ako bi pukla koža, zakrpio bi je komadom iz neke … Read more

Sedamnaest godina je Adnan živio u Njemačkoj i gotovo isto toliko sebi ponavljao da će se vratiti u malo selo kod Zenice čim „sredi život“. Prvo je trebao pronaći stabilan posao, onda riješiti papire, pa otplatiti dugove, kupiti stan, oženiti se i djeci omogućiti ono što on nikada nije imao. Za to vrijeme njegova majka … Read more